Pogledao sam pre neki dan film Inglourious bastards od Tarantina. Jedina asocijacija na ceo film mi je bila da je neko uzeo Otpisane i dodao tonu brutalnosti koja bi trebala da je smešna. Film sadrži Kristofa Valsa koji je odlično odigrao svoju ulogu, samo 2 dame (koje dokazuju da kvalitet i dalje pobeđuje kvantitet) i nekog Bred Pita koji se tu slučajno pojavljuje.
No, sve to nije bitno koliko činjenica da se film odigrava na 4 jezika: francuskom, nemačkom, engleskom i italijanskom, koji su zastupljeni u tom redosledu. Štos je u tome da smo imali francuske sub-titlove.
Odgledao sam film, na svoju veliku muku. Dalo se shvatiti šta se dešava ali… Moje znanje engleskog se može slobodno porediti sa predškolskim obrazovanjem. Na putu kući u metrou, oduvao sam prašinu sa mog priručnka za francuski jezik i krenuo ponovo “Bonjour….”.
“Moje znanje engleskog se može slobodno porediti…” Jesi li to mislio na francuski možda?
Ne, engleski. Rekao bi da je sada engleski svima osnova, ali slabe vajde od toga. Da bi rekao da “znaš strane jezike” u ovoj sredini, rekao bi da su francuski, nemački, španski, italijanski neophodni
Tako da – ja sam na nivou jednog zabavištanca.
ah, kad bi mi neko vratio ta 3 sata zivota, ili bar pare protracene na kartu…